Kuća – Paco Roca
Paco Roca, jedan od najvažnijih španskih autora grafičkih romana, u Kući (La Casa) donosi dirljivu priču o sjećanju, obitelji i prolaznosti vremena. Ovo djelo, objavljeno 2015. godine i ovjenčano Eisner nagradom, bavi se temama univerzalnog karaktera, istražujući dinamiku među troje braće i sestara koji se vraćaju u obiteljsku kuću nakon smrti oca kako bi odlučili o njenoj sudbini. Njihova zajednička obnova kuće postaje emotivna odiseja kroz uspomene, tugu i pokušaj povezivanja. Kroz jednostavne, ali snažne ilustracije, Roca kreira bogato oslikan narativ koji je istovremeno osoban i univerzalan.
Vizualno, Roca koristi tople, pastelne tonove kako bi pojačao osjećaj bliskosti i nostalgije. Struktura priče je linearna, ali su uspomene integrirane u narativ kroz pažljivo osmišljene ilustracije koje vode čitatelja između prošlosti i sadašnjosti. Kroz ovaj tehnički pristup, autor uspijeva zadržati emotivnu ravnotežu – priča je dirljiva, ali nikada patetična, nudeći prostor za razmišljanje o univerzalnim temama kao što su smrt, sjećanje i obitelj
Roman je 2024. godine adaptiran u istoimeni film, koji je režirao Álex Montoya. Film je ostao vjeran vizualnom i emotivnom duhu knjige, koristeći toplu fotografiju i pažljivo osmišljene scene za dočaravanje nostalgije i duboke emocionalne povezanosti. Radnja se odvija u nekoliko dana, dok braća i sestre ne samo da odlučuju o budućnosti kuće, već i preispituju međusobne odnose i sjećanja na svog oca. Film je naišao na izuzetno pozitivne kritike, osvojivši brojne nagrade, uključujući priznanja za najbolji scenario i muziku na Filmskom festivalu u Malagi. Glumačka postava, predvođena Davidom Verdaguerom i Luisom Callejom, donosi autentičnost likovima, što je dodatno ojačalo povezanost publike s pričom.
Vizualna poetika filma i njegova emotivna snaga oslanjaju se na suptilne detalje – od sitnih svakodnevnih gesti do korištenja svjetlosti i boja kako bi se naglasile promjene u emocijama likova. Tople boje u scenama prisjećanja kontrastiraju s hladnim tonovima sadašnjosti, što dodatno osnažuje temu prolaznosti i otuđenosti. Posebno upečatljivi su zvučni elementi i muzika, koji su kreirani s namjerom da evociraju nostalgiju i melankoliju, dajući publici osjećaj intimnosti.
Paco Roca je poznat po svojoj sposobnosti da iz svakodnevnih situacija izvuče duboko emotivne priče. Njegova sposobnost da balansira između univerzalnog i specifičnog uveliko se oslanja na autobiografske elemente. Inspiraciju za Kuću pronašao je u vlastitom iskustvu gubitka oca i povratku u kuću svoje porodice, koja je postala simbol prošlih odnosa i sjećanja. Roca se kroz svoja djela, uključujući i ranije nagrađivano djelo Rughe (Bore), bavi temama starenja, gubitka i nostalgije, uvijek koristeći minimalistički, ali vrlo sugestivan stil ilustracije.
Osim što je uspješan autor grafičkih romana, Roca se etablirao i kao ključni glas u španskoj suvremenoj književnosti, često spajajući intimne priče s univerzalnim temama koje diraju svakog čitatelja. Njegova djela su prevođena na brojne jezike, a adaptacije poput filma Kuća potvrđuju njegovu sposobnost da dirne publiku širom svijeta.
Za ljubitelje grafičkih romana i emotivnih priča o obitelji, prošlosti i naslijeđu, Kuća je savršeno štivo, dok filmska adaptacija predstavlja rijedak primjer uspješne prenamjene književnog djela u filmsku formu. Ovo je priča koja dirne, podsjeća i ostavlja dubok trag.
La Casu (Kuća) u Bosnu i Hercegovinu donosi izdavačka kuća Agarthi Comics uz vremešan prijevod Slobodanke Lizdek i u sklopu projekta Creative Europe.
